POSLJEDNJA VEČERA

Što se događa pri Posljednjoj večeri???
Matej 26, 26-29: I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: „Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!“ I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: „Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. A kažem vam: ne neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga s vama piti u kraljevstvu Oca svojega.“
Razmišljala sam na što me podsjeća ovaj prikaz i došla sam do zaključka. Prema mojem mišljenju, najobičnija večera u krugu prijatelja, no ne baš i svakodnevna, jer je prožeta gnjusnim izjavama... Zamislite, kada običan čovjek predosjeća da mu dolazi kraj, te pozove svoje najbliže da ih na kraju „počasti“ ružnim riječima i počne uspoređivati hranu sa njim samim, fuj!, Zar nije to sve ogavno! Što nije uzeo mast, ulje ili nešto još ljigavije da sebe usporedi sa takvom hranom, a ne kruh, te da se usput može i malo opiti da mu ne bi usfalilo na drugom svijetu. Zanimljivo, koliko si sam pridaje pažnju i stvara veličinu svoje ličnosti! No bit svega je u Večeri. Što ona predstavlja? Koga? Početak ili kraj, Raj ili Pakao? Ili je to samo najobičnija večera sa prijateljima. No toliko buke i galame oko ničega. Zamislite, Posljednja večera???
Što se uistinu događa na Posljednjoj večeri i po čemu je toliko bitna? Pa nikakvo čudo. Već godinama razne zajednice sa različitim tradicijama imaju svoje tumačenje. Što bi bilo posebno ili što bi se neobično moglo dogoditi na jednoj večeri? Ljudi obično sjede zajedno za stolom ili stoje. Večeraju, pričaju i piju. Ma gle čuda! Zar je netko toliko specifičnog i upečatljivog ponašanja? Ili je toliko nezanimljivo da je pomalo svima dosadno, te se polako spremaju na počinak? Ili je netko pomalo i dosadan svojim pričama?
Svatko od prisutnih dobiva komadić kruha, gutljaj vina ili štogod drugo, a završava sa blagoslovom. I to je to, ništa drugo! Dovoljno opisuje što je viđeno. No ipak postavlja se pitanje koji je smisao te večere? Da li ona nešto simbolizira? Ali, kršćanske crkve pripisuju veliko značenje Posljednjoj večeri. Očito ih imponira razlijeganje po stolovima, ili opijanje ili još ponešto ružno i neprimjereno, raskalašeno ponašanje pripitih ili pijanih ljudi?
Da li im Isus svojom izjavom želi nametnuti grižnju savjesti ili samog sebe jedino prikazati kao čovjeka koji je dostojan poštovanja za sva vremena?
No odgovor nije u potpunosti jasan.
Slavlje Posljednje večere u kršćanskim crkvama različito se naziva. Rimokatolička crkva je naziva misa, sveta pričest ili euharistija. Neovisno o tome što svaka od njih ima drugačiji naziv, suglasne su da Posljednja večera ili kako god se ona zvala označava jedno te isto slavlje, koje se može očitovati u zapisu apostola Pavla u 1. Korićanima 11, 23 – 26, koji kaže:
„Doista ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: „Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen“. Tako i čašu po večeri govoreći: „Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.“ Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujte dok on ne dođe.“ Zanimljivo, obraća im se Isus sa posljednjom željom prije nego će odletjeti u nebo, neka se svaki put pri jelu prisjete njega, neka okušaju njegovo tijelo, neka ga zaliju čašom njegove krvi i neka čekaju da im se svaki put ukaže kada objeduju. I neka tu tradiciju obilježavaju stoljećima! Bilo bi smiješno da nije tužno. Iskreno rečeno mene osobno podsjeća na horor!
Sve kršćanske crkve načelno se slažu da Posljednja večera ima veliko značenje za jedinstvo, životnost te obnovu crkvi, zajedništvo vjernika s Kristom, obnavljanje članova Crkve u Duhu Svetome itd.
Iako su različita nazivlja za slavlje Posljednje večere, skoro sve Crkve zaluđeno su jedinstvene u utemeljenju i načelu značenja Posljednje večere. Tumače je kao izvor i vrhunac života Crkve. Čak je nazivaju snagom obnove…Da li je to jedna od silnih tumačenja same Crkve, da bi se ponovo zaluđenom vjerniku dalo povoda za bezglavim tumaranjem i slijeđenjem crkvenih sakramenata? Dolazim do nejasnih zaključaka i pitam se po tko zna koji put što je toliko bitno za Posljednju večeru. To što je navodno prisutan uskrsli Isus? No Isus je prisutan i u naviještanju Crkve, prisutan je među dvojicom ili trojicom okupljenih u njegovo ime i prisutan je među braćom i sestrama… I opet ne znam odgovor i tako možemo ići u nedogled pitajući se što je toliko posebno, važno, zanimljivo, upečatljivo, a dogodilo se na Posljednjoj večeri?
Na Posljednjoj večeri prisutan je uzvišeni i uskrsli Krist!
Inače, tradicija obilježavanja Posljednje večere temelji se suprotno od raskoši i veselja, na suhoparnosti, škrtosti, opsjednutošću smrti i velikim jadikovkama, tj. žalovanjem za uskrslog Isusa.
Da li se Posljednja večera temelji na samom uskrsnuću Isusa Krista? Istinito? Da, a što ćemo sa stoljetnim problem oko samog uskrsnuća? Da li je ono istinito ili je shvaćeno kao najobičnije fizičko oživljavanje? Više bi se opredijelila za činjenicu da je sam čin uskrsnuća još jedna od mnogih lažnih insinuacija, koja je stoljećima prihvaćena od strane velikih vjernika a kod ostalih mislećih ljudi, jednostavno nije mogla biti prihvaćena iz razloga što uskrsnuće nije nikako moglo biti moguće!!! Tumačenje je vidljivo i iz same izjave Pavla: „Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.“
O prepoznatljivosti samog Nebeskog sina Isusa, nevjerojatno je koliko njegovi apostoli nisu mogli vjerovati da je to on, likom i riječju, jer očito se toliko promijenio za nekih tri dana, da im je jedino prepoznatljiv bio glas. Jadni i izbezumljeni! Očito su bili pod jakim sedativima, pa u tom trenutku ne bi prepoznali ni vlastita oca, a kamoli Isusa osobno! Čak i oni njemu najbliži nisu mogli vjerovati već su sumnjali u uskrsnuće. Jedan dio njih popadalo je po podu od prejake doze opijata, smijući se i lebdeći u svojoj opuštajućoj relaksaciji, ne brinući tko ili što stoji pred njima. (Matej 28, 17; Luka 24, 36). A među najzanimljivijim je Ivanovo (Ivan 20, 19-20 i 26), gdje Isus dolazi pred apostole , zamislite, kroz zatvorena vrata! Strašno, koliko je Isus bio nevjerojatan čovjek, s tom svojom magijom, mogao je prošetati kroz bilo čija vrata, nevidljiv i neokrznut… Strašno! Blago njemu!
Svjedočanstva o uskrsnuću uvijek ponovno ostavljaju otvoreno pitanje , da li je viđenje uskrsloga Isusa bio samo plod mašte pojedinaca ili je to bila kolektivna iluzija?
Biblijska svjedočanstva tumače prisutnost Isusa Krista u dva izdanja, kao što je uskrsli i prisutni čovjek na više mjesta, mogućnošću njegove prisutnosti kao Duh Sveti. A što uopće znači Duh Sveti - iluzija ili izdanje Isusa u drugom obliku?
Nisam mišljenja da je uskrsnuće stvarnost, već trenutačna promjena uvjerenja psihotičnog oblika i mašte. Tko je u drugačijem uvjerenju, neka je…
Postoje razna tumačenja zašto je toliko važna Posljednja večera, pa neka svatko prihvati ono koje je njemu najbliže: Prvo - Okupljena zajednica slavi simbolički objed. To bi bilo otrcano!; Drugo - Posljednja večera obilježena je one noći kad Isus Krist biva predan, izručen svjetovnim vlastima ili blagorečeno izdan. Izdan od koga i da li je stvarno izdan?
Treće - Posljednja večera ne može se razumjeti bez simboličkog čina objednog slavlja, u kojemu se Bog zahvalno proslavlja i u kojoj ljudi prihvaćaju jedni druge. Kao i obično dobro bi došla mala feštica, da se opuste i bolje „upoznaju!“
Četvrto - U Posljednjoj večeri prisutan je uskrsli i uzvišeni Krist! S njime je prisutno pomirenje ljudi s Bogom i uspostavljeno pomirenje ljudi među sobom. Svi su dobro i veselo!
Peto - U središtu slavlja Večere Gospodnje nalaze se bezdana situacija krivnje i patnje te njezino oslobađajuće i radosno prevladavanje. Naviještanjem Kristove smrti Večera Gospodnja predočava moć grijeha. Ona naviješta Kristovu žrtvu u predavanju moćima ovoga svijeta. Ona predočava Kristovo žrtvovanje od strane ljudi. Ona slavi oslobađanje ljudi od grijeha kao krivnje i kao moći koja ih porobljava. Kada su sve pojeli i popili, bio bi red da se ljudski tj. Nebeski rastanu! Bog je odlučio žrtvovati sina jedinca za dobrobit cijelog svijeta. Neka svi žive u miru i spokoju bez grijeha. Amen!