BLAŽENA PRODAVAČICA MAGLE

„To je pravedna kazna za neprilično seksualno ponašanje.“
Ovo je izjava blažene Majke Tereze oboljelima od AIDS-a, kojoj bi Katolička crkva uskoro mogla nakalemiti aureolu svetice, nešto kao orden zasluga za punjenje računa u Vatikanskoj banci stotinama milijuna dolara od donacija koje su ljudi diljem svijeta poklanjali uvjereni kako pomažu siromašnima, bolesnima i gladnima.
Majka Tereza rođena je u Skoplju, 27 kolovoza 1910. kao Agnes Gonxha Bojaxhiu. U osamnaestoj godini odlučila se posvetiti Božjoj službi, a dvije godine kasnije – kao štovateljica sv. Tereze Avilske – uzima ime Majka Tereza. Godine 1950. osniva Sestre misionarske ljubavi, katoličku družbu kojoj je bila na čelu sve do svoje smrti 5. rujna 1997. u Callcutti, danas Kolkata, gdje je i pokopana.
U svojoj misionarskoj misiji posebnu je pozornost usmjerila na skupljanje love Katoličkoj crkvi, kojoj ionako nikada nije dovoljno materijalnih dobara, dok su oni u čije je ime novac pribavljen u većini slučajeva i dalje živjeli u siromaštvu.
Medijsku pažnju koju je dobivala ta, katoličkim fanatizmon i fundamentalizmom zadojena buduća svetica, bila je nevjerojatna. Novinarima je pričala o Potemkinovim selima, tj. bolnicama, školama, pučkim kuhinjama, sirotištima ili centrima za beskućnike koje nitko nije vidio. Za otvaranje i opremanje tih virtualnih humanitarnih ustanova dobila je golemi novac koji je također mnogima ostao nevidljiv. Unatoč milijunima, oni kojima je najviše bila potrebna pomoć umirali su u mukama, bez lijekova, adekvatno obrazovanih liječnika – i što je najgnusnije – prekršteni u katolike. Naime, u Indiji gdje je dotična djelovala, uglavnom žive hinduisti i muslimani, ali im je blažena majka pokrštavanjem priskrbila „primanje specijalne ulaznice za svetog Petra“. Ljude na samrti ispitivala je „da li žele blagoslov po kojemu će im svi grijesi biti oprošteni“, pa se još i hvalila kako nitko od 29.000 koji su ubrzo umrli nije to odbio. Ovako nešto zaista ne treba komentirati!
Velika „humanitarka“ nije im priskrbila lijekove protiv bolova, sterilne medicinske igle, pa niti običan krevet, te su teško bolesni ljudi ležali na prostirkama, ali im je zato velikodušno nabavila ulaznice za susret sa sv. Petrom!!!
O ljudskim, posebice ženskim pravima, dotična nije znala ili nije željela znati ništa. Tijekom pakistansko-indijskog rata puno je žena bilo silovano, a ona – umjesto da im ponudi pomoć – obrušava se na one koje nisu željele roditi djecu začetu na takav brutalan i neljudski način. Jedino što je njoj bilo bitno svodilo se na apel nesretnim ženama da ne rade abortuse uz neprestano ponavljanje kako: „Pobačaj nikada ne može biti opravdan.“ Slično je ponovila 1979. godine prigodom preuzimanja Nobelove nagrade za mir rekavši da je najveća prijetnja miru u svijetu upravo pobačaj, po čemu se može zaključiti kako su liječnici koji se bave ginekologijom gori od nekog novog Hitlera. Nisu prijetnja svjetskom miru oni koji posjeduju nuklearno naoružanje, gomila terorista ili neki nadobudni luđak zadojen idejom o uništenju svijeta, nego ginekolog koji radi abortuse! Osobe iz njene neposredne blizine, te oni koji su znali da se novac dobiven donacijama ne ulaže u ono za što je namijenjen, danas govore kako od svega onoga čime se hvalila da je napravila nema zapravo ništa. Umjesto u izgradnju vrtića, škola i bolnica silne su svote sjedale na račun u Vatikanskoj banci, a ono što je ona trošila uglavnom se ulagalo u obraćanje nekatolika na katolicizam i izgradnju velebnih samostana.
Oboljelim gubavcima umjesto pružanja liječničke pomoći upućivala je poruku: „Najljepši dar je supatništvo u Kristovoj muci.“ Zanimljivo je kako Kristova muka njoj nije bila previše bliska, jer se ona liječila u najskupljim bolnicama, dok su njezini štićenici bili lišeni čak i tableta protiv bolova uz poruku: „Patnja ubogih je lijepa i svijetu pomaže plemeniti primjer bijede i patnje.“
O njenom „humanizmu“ govori i otvoreno pismo liječnika rođenog u Kalkuti, koji danas živi u Londonu, inače autora knjige Mother Theresa The Final Verdict

Misionarkama Milosrđa
54A A J C Bose Road
Calcutta 700017
Indija
Poštovana Gospođo/Gospodine
1. Kao netko tko se mnogo godina interesirao za aktivnosti Misionarki Milosrđa, imam neka pitanja i upite. Koliko centara imate, a koliko od njih su isključivo za redovnice, kao što su, primjerice oni na Malti i Forsi (Švedska). Zašto je dana samo brojka 'negdje između 200 i 600'?
2. Koji je stvaran broj onih koji su 'pokupljeni' (pick-up) u Nirmal Hriday (kuću za siromašne i umiruće u Kalkuti). Majka Tereza je dala broj od 36.000 u svom govoru kod dodjele Nobelove nagrade (prosinca 1979). Međutim ona je upotrijebila istu brojku u Breisgau (Njemačkoj, rujna 1978), i u Sydney-u (Australija, veljača 1973). Kako se ova brojka odnosi na broj dat u Time magazinu u intervjuu u prosincu 1989.
"Mi smo pokupili sa ulica Kalkute 54.000 ljudi, a '23.000-ili tako nešto' je umrlo."
Drugim riječima, 'pokupili' ste 36.000 ljudi tijekom 27 godina, sve do 1979., a u sljedećih desetak godina 'pokupili' ste 18.000 ljudi. Možete li objasniti taj neočekivan skok u brojkama, uzevši da je broj vaših kreveta ostao isti (95), i nije se desila neka velika katastrofa u Kalkuti za vrijeme tih desetak godina.
Moglo bi također biti neistinito upotrebljavati frazu 'pokupili', jer čujem da vi odbijate pružanje usluga prijevoza sa svojim vozilima - umjesto toga, ljude upućujete na službu hitne pomoći grada Kalkute. Ambulantna kola se upotrebljavaju isključivo kao taksi služba za redovnice.
3. Kalkuta je bila opisana odvratnim terminima u većini pisanih materijala i filmovima o Majci Terezi kao 'jedna velika hrpa otpada', 'čir na licu Zemlje'. Je li to urađeno da se preuveliča količina i kvaliteta vašega rada? Zaista, Majka Tereza je često rabila izraz 'male Kalkute' za opisati najružnija mjesta na svijetu. Ne samo da je ovo zlouporaba gostoprimstva, već, kao Albanka, ona bi to morala bolje znati.
Sljedeći citati dolaze iz knjige "Za Ljubav Boga - Majka Tereza iz Kalkute" - knjiga ko-autora Jean Barbier-a za "drugo ja" Majke Tereze, Oca Georg Goree-a. U njoj on kaže, "..u kantama za smeće, ispod sjedala autobusa, bili su živi fetusi, dati psima da ih jedu." Možete li mi dokazati jedan jedini slučaj gdje su fetusi nađeni ispod sjedala autobusa u Kalkuti? -- U svakom slučaju, autobusi su tako natrpani, da jedva i muha može proći. Otac Goree i Jean Barbier također napominju u istoj knjizi, o vašem djelovanju u Londonu, "Šest mjeseci kasnije, novi centar je bio otvoren u peterokatnici u Saint Stephens Green."
Gdje je ta peterokatnica? I, možete li me molim vas prosvijetliti, kao Londonca, gdje je to Saint Stephens Green." U istoj knjizi, rečeno je da u Kalkuti postoji 4000 djece pod vašom skrbi. Gdje?
4. U Vardey Lucindinoj knjizi, "Jednostavna Staza", Majka Tereza ima navodno kuhinju u Shishu Bhavan koja svakodnevno prehranjuje više od 1000 ljudi. Kada? Gdje? Nema spomena o "prehrambenim karticama" koje određen broj ljudi mora imati da zadobije pravo na prehranu. Majka također opisuje predio Shisha Bhavan da uključuje "brojne visoke građevine"; svakako se od nje očekuje da prepozna svoje vlastito mjesto?
5. Sean Patrick Lovett za "Meditacije za Majku Terezu" spominje neki zapis iznad vrata bolnice za gubavce od Majke Tereze u Kalkuti. Gdje ta bolnica? U japanskom filmu: "Majka Tereza i njezin Svijet", spominje se 250.000 gubavaca, dok drugi film, "Jednoga dana u Kalkuti", napravljenog u isto vrijeme, daje broj gubavaca 40.000. U knjizi Audrey Constant, "Na ulicama Kalkute, priča o Majci Terezi", Kalkuta se opisuje kao tako gubavo mjesto, da je posebna crkva bila osigurana samo za gubavce! Gdje je ta crkva? Sve te knjige i filmovi su bili načinjeni pod vašim izravnim nadzorom i blagoslovom. Možda ne znate da je broj gubavaca u Kalkuti trenutno 8.000, premda je bio nešto viši u trenutku snimanja tih filmova i knjiga. Zasigurno vam je poznato da guba nije bitan zdravstveni problem za Kalkutu, premda ne negiram da ga treba riješiti. Jeste li stalno prenaglašavali gubu u Kalkuti da bolje pristaje vašoj Biblijskoj tematici? Možete li mi reći što ste uradili protiv malarije, te svakidašnje nevolje Kalkute (i Indije)?
Knjiga "Jednoga dana u Kalkuti" također daje ove zapanjujuće brojke o vašem radu u Kalkuti: " 63 kuća za umiruće i siromašne, 49 kuća za napuštenu djecu, 103 centara za gubu, škole i centri za pothranjenost." Gdje? Film također spominje 570 učenika u Shishu Bhavan sirotištu. Kao netko koji je rođen, odrastao i proveo većinu svoga života u Kalkuti, nalazim gornju statistiku u najmanju ruku čudnom.
6. U pismu tadašnjem premijeru Morarji Desai, Majka Tereza kaže, "Samo u Kalkuti imamo 102 centra gdje se obitelji poučavaju "suzdržljivosti iz ljubavi". Molim vas recite mi gdje su ti centri?
7. Vaša poslovna evidencija, u obimu u kojem je trenutno dostupna, pokazuje da se velike sume novca prenose u "glavni stožer u Rimu", novci koji su valjda mogli biti upotrijebljeni za rad u Kalkuti, mjestu koje je postalo sinonimom s Majkom Terezom u očima svijeta. U svakom slučaju, netko bi mogao pretpostavljati da je vaš glavni stožer u Kalkuti.
8. Želio bih znati zašto ogromna većina vaših časnih sestara ne govori Bengalski, jezik Kalkute, i vrlo često komuniciraju isključivo na engleskom, jeziku kojim siromašni, za koje se navodno brinete, niti ne govore, niti ne razumiju.
Imam ova i mnoga druga skromna pitanja. Ja ću vam biti zahvalan ako mi omogućite intervju s Majkom Terezom. Intervju će biti strukturiran otprilike 90 minuta. S radošću očekujem vijesti od vas.
S poštovanjem Vaš,
Aroup Chatterjee

Na pismo, naravno, nikada nije dobio odgovor!

Dok je druge uvjeravala kako sve bolesti i patnje liječi molitva Bogu, uskraćivala im lijekove uz ciničnu i sadističku poruku: „Ti patiš, to su Kristovi poljupci“, rečenice iz njenih osobnih pisama daju naslutiti kako buduća „svetica“ baš i nije bila previše uvjerena u ono što je drugima doslovno nametala: „Osjećam da me Bog ne želi, da Bog nije Bog i da on uopće ne postoji.“
Toliko o blaženici Katoličke crkve kojoj je priskrbila svu silu materijalnih dobara i financija, pa je Vatikan zaista ima i zašto kanonizirati i proglasiti svetom Majkom Terezom.
I na kraju treba reći kako je ovo tekst o samo jednoj osobi, a ne o tisućama misionara, volontera, svećenika i redovnika diljem svijeta koji samozatajno pomažu potrebitima i kojima – za razliku od buduće svetice – nitko neće podići spomenik u središtu grada Zagreba visok skoro tri i pol metra ili po njima nazvati ulicu, koju je u zagrebačkom naselju Vrapče spomenuta Majka dobila prije nekoliko godina.

MARIJA MAGDALENA

„Ta ništa nije tajno što se neće očitovati; ništa skriveno što se neće saznati i na vidjelo doći." (Luka 8,17)

Tko je Marija Magdalena? Od koje loze? Da li je bila svetica ili grešnica? Treba li je spominjati i moliti se njoj ili je optužiti za najveće grijehe? Kome se zamjerila i kakvu uopće ima ulogu u Crkvi? Samim time što je žena, već je okarakterizirana kao grešnica. Da li je bila Isusova nasljednica, supruga, majka njegovog djeteta? Ili je i ona bila bezgrešna i nije mogla zatrudnjeti, jer nije bila „bliska“ s Isusom, već začela po Duhu Svetom? Sva ta i ina pitanja prolaze mi kroz moje misli i želim se uvjeriti te spoznati pravu istinu o ženi koja je očito imala vrlo važna ulogu u Isusovom životu, no Crkva je nije prihvaćala kao dobru i pobožnu ženu te joj je stoljećima blatila ime? Stav biskupa govori da je svaka grešna žena bludnica, vrlo zanimljivo, ali ništa čudno. Jer poznato je odavno kakvo mišljenje o ženama ima ta ista Crkva, koja je svojim stavom o Mariji Magdaleni sigurno nešto prikrivala. Da, zaboravila sam Crkva je bezgrešna i svi njihovi sljedbenici i vjernici, a mi obični i slobodnomisleći ljudi smo grješni samim svojim postojanjem, nebitno učinili nešto ili ništa...
Najvjerojatnije da je Marija Magdalena rođena u manjem obalnom gradiću Kafarnaumu, gdje je Isus započeo svoje prve javne propovjedi, a ne kako se uvriježeno misli, gradić Magdala.
Otac Marije Magdalene zvao se Sirus. Isto kao Sirus Jair koji je bio svećenički poglavar. U Bibliji Marija Magdalena se po prvi put spominje kao Jairova kći, koju je Isus podigao iz mrtvih: „Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: "Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će." Isus usta te s učenicima pođe za njim. I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. Mislila je: "Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se." A Isus se okrenu i vidjevši je reče: "Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila." I žena bi spašena od toga časa. I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa reče: "Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava." Oni mu se podsmjehivahu.
A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena. I razglasi se to po svem onom kraju.“ (Matej 9, 18-25). Kao rukom odneseno, ništa nije napravio, nije bilo potrebno, jer samim njegovim prisustvom sve rane se zaviđaše i žena uskrsnu iz mrtvih?
Eucharia, Marijina majka, imala je kraljevske krvi. Stoga proizlazi da je Marija Magdalena plemenitog podrijetla te da su joj roditelji iz kraljevske loze. U starijim rukopisima zapisano je da je Eucharia potomak kraljevske kuće izraelske. Ne radi se o Davidovoj lozi, već o hasmonejskoj dinastiji Makabejaca.
U trenutku odlučujućem za kršćanstvo, Marija Magdalena odigrala je vrlo važnu ulogu. Zanimljivo, otkuda svi oni „prekrasni“ detalji o njoj? Rimska Crkva dugo je bila u uvjerenju da Marija Magdalena „Grešnica“, nije ista osoba kao Marija koja je pomazala Isusa??? Jer sam Isus nikada ne bi dopustio da ga pomaže „Grešnica“. Da, istina, možda bi ga svojim dodirom zarazila ili prenijela svu svoju negativnu energiju na njega, ili bi i on postao grešan??? Nikad se ne zna, žena je stvorena od zmije i u njoj stanuju vragovi! Što dalje od nje! Koliko je ružno i nečovječno samo pomisliti , a kamoli izgovoriti tako nešto bez obzira što su stoljećima slično ili još gore mišljenje imali sami svećenici koji su kasnije proglašavani svecima. Nažalost i u današnje vrijeme ima takvih istomišljenika, koji su u biti toliko jadni, a nisu ni sami svjesni, ako ništa drugo da su ti isti „savršeni“ rođeni upravo od tih „sotona“, „vještica“, „grešnica“, „maloumnica“ ... Toliko o poštivanju ženskoga roda...
U Svetom pismu nigdje ne postoji zapis da je Marija Magdalena bila bludnica, no ipak se „pokajala“ što je bila prostitutka? Ali ostaje i dalje neriješeno pitanje: Zašto se Crkva odlučila Mariju Magdalenu proglasiti sveticom? Odgovor je uočljiv. Njezino sudjelovanje u Isusovu životu mučilo je biskupe. Činjenica je bila problematična zato što je Crkva kao ustanova temeljena na muškoj prevlasti i celibatu. To je ipak bilo samo zato jer je Magdalenin utjecaj bio vrlo značajan te je prijetio zadrtom kršćanstvu.
Da bi Mariju prikazali kao ženu koja se kaje zbog razvrata, kler ju je poistovjetio s jednim likom iz evanđelja koji s njom nema nikakve veze. Imali su potrebu objašnjivog „preobraženja“ Marije Grešnice u Mariju družbenicu Isusove majke. Oproštenjem od „sramotnog grijeha“ od strane Isusa, bio je jedini način kojim će se Marija Magdalena iskupiti.. Sasvim suprotno, postojala je „bezimena“ žena koju su poistovjetili sa Marijom Magdalenom, kojoj je Isus otpustio grijehe „razuzdanog ponašanja.“ Bila je to žena koja je („A Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?" To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti." Ivan 8, 1-11) „zatečena u preljubu“ i koju Isus ne osuđuje već joj naređuje: „Idi i od sada ne griješi više.“ Između te žene i Marije Magdalene ne postoji nikakva povezanost. Ali Crkva je morala dobro razraditi plan i uvjeriti svoje sljedbenike da se Marija Magdalena, tobože bludnica, pokajala.
U Evanđelju po Luki 7, 37-49: „Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica." A Isus, da mu odgovori, reče: "Šimune, imam ti nešto reći." A on će: "Učitelju, reci!" A on: "Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?" Šimun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio." Reče mu Isus: "Pravo si prosudio." I okrenut ženi reče Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi." A ženi reče: "Oprošteni su ti grijesi." Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprašta?", ta ista žena povezana je s Marijom Magdalenom. Isus joj je rekao: „Oprošteni su ti grijesi.“. Prema Evanđelju po Ivanu, osoba koja je prva pomazala Isusa i je Marija iz Betanije. Ipak, Crkva je priznala da je Marija Magdalena zapravo Marija iz Betanije pripisavši joj izmišljeno pokajanje. U Ivanovom evanđelju zapisano je da je Marija Magdalena zapravo Marija iz Betanije, a tu činjenicu biskupi su ustrajno poricali .
Pokušavajući Mariji Magdaleni pripisati razvratnost , u evanđeljima se samo jednom spominje njezin tobožnji grijeh. Evanđelje po Luki 8, 2: „Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.“ i Evanđelje po Marku 16. 9: „Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha.“ Ni preljub, ni prostitucija. O čemu je tu riječ? Tko je ili što je sedam zloduha?
Godine 951. papa Grgur I. održao je povijesnu propovijed u kojoj se osvrnuo i na Mariju Magdalenu. U tom je obraćanju potvrdio da su Marija Grešnica i Marija iz Betanije jedna te isti osoba, Evanđelje po Ivanu: 11, 2: „Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.“ Tim obraćenjem pojašnjeno nam je „sedam zloduha“ ili sedam glavnih grijeha, koje nazivaju i smrtnim grijesima. Iz svega toga je vidljivo koliko je žena „nevažno“ biće, koja jedino može nositi u sebi sva zla prošlosti i budućnosti. Jer žena je samo žena , ona nije čovjek! Grozno rečeno i za svaku osudu! „Sedam smrtnih grijeha“: kriva zbog oholosti, zavisti, neumjerenosti u jelu i piću, bludnosti, srditosti, škrtosti i lijenosti. Uistinu, čudim se kako je uspjela oprati se i pročistiti sve grijehe, ali ipak uspjela je, a ona je samo žena???
Koliko god se crkveni kler protivio, iz Evanđelja je vidljivo da je Marija stalno bila uz Isusa. Dva puta ga je pomazala uljem, te je bila bliska s njegovom majkom i sestrama. Marijina odanost prema Isusu daleko nadmašuje nepouzdanog Petra i ostalih nepostojanih apostola. Bila je žena i naravno, samo po sebi, nameće mi se zaključak zašto je Crkva vršila tolike napade na nju poslije njezine smrti. Za razliku od Marije Magdalene, Isusova je majka štovana iako je i ona žena. Iz svega toga vidljivo je da se u nasljedstvu Marije Magdalene krije nešto što je izazivalo stravu i užas biskupa.
Prostitucija na papinskom dvoru bila je dio naslijeđa kulture carskog Rima. Da bi opravdali svoje postupke, izradivši podli strateški plan, Crkveni kler Mariji Magdaleni pripisuje ulogu prostitutke. Marija Magdalena tim činom postaje žrtveno janje. Za opravdanje svojih djela, crkvenjaci su izmislili njezino pokajanje grijeha, a s druge strane su je bezrazložno blatili i prikazivali je jednom od najvećih grešnica. Koji apsurd!
Unatoč tome što biskupi nisu željeli priznati da je Marija Magdalena bila udata za Isusa a znali su, te da su imali spolni odnos koji je urodio plodom-dijete, mišljenja sam da im sama Marija Magdalena ne bi bila toliko važna osoba, tek neka „obična“ žena...
Marija Magdalena bila je jedna od prvih koja je svjedočila Isusovom uskrsnuću, no nebitno. Prema mojem viđenju taj čin trebao bi je visoko uzdići iznad ostalih biblijskih likova, ali njena uloga iako važna, svedena je na ne toliko bitnu priču o Grešnici ili svetici!!!

BEZGREŠNO ZAČEĆE I ISTOČNI GRIJEH

„Istočni grijeh definira se kao grijeh u kojem se, po tradicionalnoj katoličkoj teologiji, rađaju svi ljudi, jer, potječući od Adama, participiraju u njegovu grijehu neposluha prema Bogu. Taj grijeh, Adamov, u teologiji se još naziva i „peccatun originale originum“. Krist donosi oslobođenje od tog grijeha (istočnog) za sve čovječanstvo općenito, a pojedinac se oslobađa vjerom i sakramentom krštenja.
Što je toliko strašno u Istočnom grijehu, neposluh prema Bogu ili nešto veće? Postoji li veza sa Sotonom iz koje proizlazi zlo, koje se reflektira ubojstvima, nasiljem, nepravdom, svađama, mržnjom, lažima i inim nepodopštinama. Kako se izvući iz Istočnog grijeha i postoji li način da se iskupimo, možda krštenjem ili žrtvovanjem za spasenje? No, nameće mi se pitanje: „Od čega se trebamo spasiti, da li od sebe samih?“ Pravdom protiv gnjeva?...
U Novom zavjetu ime Blažene Djevice Marije vrlo malo je spominjano, čak se ne spominju imena njezinih roditelja. Prema tradiciji, poznato nam je da se zovu Ana i Joakim, koji dosta dugo nisu mogli imati djece, te se odlučiše moliti Boga da im usliša molitvu. I, gle „čuda“, majka Ana zatrudni i rodi Mariju!
Marija je bila jedinstvena žena, čiste vjere i predanosti Bogu, kojemu na posljetku rodi Isusa. Bila je tiha i skromna žena, koja je u duši bila čvrsto vezana s Bogom. Prije rođenja Isusa nije izgubila povjerenje prema Bogu. Da li je uistinu bila svetica ili je bila obična kao i svaka druga majka – žena? Kako tumačiti pojam vazda Djevica, ako je zatrudnjela i rodila? No posredstvom Crkve, sve je moguće...
Nažalost, mnogi vjernici i danas žive u uvjerenju, da ju je sam Bog unaprijed „izabrao“, te da je od samog početka njezinog života bila „oslobođena“ od Istočnog grijeha uz posebne milosti Božje.
Kontradiktorno, uz sve moguće „povlastice“ osjetila je bol pri samom porođaju, te rođenjem vlastitog sina Isusa, Šimun „glasnogovornik“ ukazuje joj na veliku patnju, mučenje i smrt koju će upravo doživjeti sam Isus za „dobrobit“ vlastitog naroda? Da li je sve to moguće i da li je Bog bio toliko okrutan i bešćutan da žrtvuje vlastitog sina za bolje sutra?
Po čemu se naši životi razlikuju od Marijinog i samog  kraja njezinog života, te mi se uz sve te nebulozne konstatacije nameće pitanje zar smo svi mi drugačiji ili koji je cilj življenja, ako smo osuđeni na patnju, bol, muku, koja je zapisana u samoj Bibliji? Da li je vrijedno živjeti?
Na Prvom vatikanskom koncilu 1870. godine prihvaćena je posljednja od četiri dogme Blažena Djevica Marija i njezino uznesenje, koja je nastajala najduže od svih dogmi i smatrana je plodom pučke pobožnosti.
Bezgrešno začeće i dalje će ostati velika nepoznanica, jer sam naziv, po mojem laičkom mišljenju tumačim kao začeće bez seksualnog odnosa ili možda griješim. Prema evanđeljima po Mateju i Luki, Marija je bila noseća prije nego li ju je Josip (njen zaručnik) „upoznao“, oslobođena od Istočnog grijeha, ali očito da nije bila „oslobođena“ od zemaljskog grijeha. Teolozi stoljećima uvjeravaju vjernike, objašnjavajući bezgrešno začeće čudom, dokazujući vlastitim razumom vječno djevičanstvo!!! Da bi opravdali vlastito neznanje i temelj Svetog pisma, služe se raznim tumačenjima, što proizlazi iz činjenice da inzistiraju na posljednjoj dogmi, kojom se definira da je Marija po završetku vlastitog života uznesena u nebo. Iz toga proizlazi da razum i teologija nemaju puno toga zajedničkog. Frank Yerby kaže: „Teologija je blagi oblik ludila.“
Nauk o Istočnom grijehu suprotan je Bibliji. Katolički teolozi tvrde da su Adamovim „nepromišljenim“ postupkom, svi ljudi postali grješni. Takav stav se nigdje ne spominje u Bibliji, to je isključivo stav Katoličke crkve.

Biblija zagovara tezu da je Isus ipak imao još braće i sestara, što je vidljivo iz Evanđelja po Mateju, (Mt13,55) koji kaže: „Nije li ovo drvodjelin sin? Zar mu se Majka ne zove Marija, a njegova braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda?“.;„Od Apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova.“ (Gal 1,19); „Svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.“ (Djela 1,14); „I čuvao je djevicom dok nije rodila Sina. I nadjenu mu Ime Isus.“ (Mt 1,25). Prema zadnjem stihu iz Evanđelja, može se uistinu protumačiti da je Marija bila Djevica prije nego se Isus rodio, no nigdje u Bibliji ne piše da poslije toga nije imala odnose sa svojim mužem Josipom. U prvom i drugom stihu očigledno je, nakon Isusova rođenja, Marija ipak „upoznala“ svog muža Josipa. Katolička crkva tvrdi, npr. da je Josip imao djecu iz prvog braka, a osobe o kojima Isus govori, da su njegova polubraća.
Evanđelje po Luki kaže: „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“. Tim citatom katolički vjernici pokušavaju pokazati da je Marija bila „vazda Djevica“. Činjenica da je još uvijek imala muža, niti ga „upoznala“ ne pokazuje zavjet trajnog djevičanstva.
Marijino trajno djevičanstvo povezano je sa kultom štovanja majke i djeteta, a ne s Biblijom!!!
Anđeo Gabriel uputio je riječi Mariji: „Blažena ti među ženama.“ Tom izjavom pokušavaju opravdati da je Marija uzvišena, što nije razlog da se Marija smatra božanskom osobom. Sličnim riječima prije nekoliko stoljeća bila je blagoslovljena i Jaela, žena Hebera Kenijca.
„Blagoslovljena među ženama bila Jaela, žena Hebera Kenijca.“
Crkvene vođe uvidjeli su, da ako u kršćanstvu pronađu sličnosti sa štovanjem božice Majke, mogli bi povećati broj vjernika. Štovanje koje je bilo povezano s poganskom Majkom, preneseno je na Mariju. Teško je odreći se vjere koja se prakticira stoljećima, pa tako i prihvatiti Istinu o postojanju Majke Božje, Isusa, bezgrešnog začeća, što je znanost odavno demantirala, ali odavno je poznato da Crkva i znanost ne mogu zajedno!
Sveto pismo (Biblija) jasno govori da je samo jedan posrednik između Boga i ljudi, čovjek Isus Krist, ali rimokatolicizam naučava da je Marija, također, „posrednik.?!“
Među mnogim apsurdnim konstatacijama postoji i veličanje Marije, nazvavši je „kraljicom Neba“, ali Marija to nije iz čistog razloga jer je Božica Majka bila štovana „Nebeskom kraljicom“, davno prije Marijinog rođenja.
Ako je Marija na početku bila Djevica, te rodila kao Djevica, onda je to siguran dokaz da nema „Davidova sjemena“, a prema Židovskoj pripadnosti loza se računa prema ocu, a ne prema majci!