RELIGIJA KAO NAJGORA MANIPULACIJA MASAMA

“Religija je uvreda ljudskog dostojanstva. S njom ili bez nje – dobri ljudi će činiti dobro, a zli ljudi će činiti zlo. Ali da bi dobri ljudi činili zlo – za to treba religija!“
(Steven Weinberg)
Nametanje religije i običaja, sveprisutno je od davnina.
Koliko sadašnji čovjek mora biti zaluđen ili jadan, prihvatiti religiju kao osnovicu vlastitog života, koja će upravljati njime?
Religija dakle definicija samog pojma podrazumijeva organizirani sustav vjerovanja i bogoslužja koje stavljaju Boga u središte. Već samim značenjem „organizirani sustav“ svakom imalo mislećem čovjeku dati će do znanja da je netko „odgovoran„ za upravljanje sustava. Tko i zašto? Kakav je to sustav i tko ga je stvorio?
Nebrojeno puta razmišljam o vlastitim postupcima, o načinu življenja i pitam se da li ga dobro i na pošten način provodim? Zar ću dozvoliti da netko upravlja sa mnom? Mojim osjećajima, mojim umom, ponašanjem i općenito mojim životom? Zar nisam dovoljno razumna i sposobna sama voditi svoj život? Treba li bilo tko misliti umjesto mene, donositi odluke, nametati mi svoje mišljenje i ne dozvoliti da ga i ja imam? Mišljenja sam da je ljudski griješiti, iznositi svoje stavove, ali pri tome paziti da ne vrijeđam neistomišljenike, upoznavati dobre i loše strane ovog pomalo surovog života, uživati u „zabranjenom voću“, te ga ne konzumirati u prevelikim dozama, znati kada se zaustaviti i ne pretjerivati ni u čemu...
Da ne duljim u svojim stavovima, vraćam se u svijet religije.
Istina je, koliko god ona bila gorka, da je pasha, psalmi, mnogi obredi prema judaizmu na lijep i kulturan način prisvojila Katolička crkva. Toliko o poštenju!
Manipulacija masama, očituje se u neznanju i strahu o samoj religiji čovječanstva. Da bi se spoznala istina, na vrlo podmukao način vrši se manipulacija s masama. Istina o komu ili čemu, ne smije se nametati, već ju je potrebno otkriti, spoznati, doživjeti, a ne slijepo vjerovati u ono što kažu crkveni vođe kroz propovjedi iz kojih proizlaze zaluđenost i bezumlje.
Tko su žrtve crkvenih manipulatora? Najčešće su to osobe labilnog karaktera koje se boje osame te ulaze u bilo kakvu vjersku zajednicu, koja bi im mogla pružiti emocionalno utočište. Ulaskom u takve zajednice spomenute osobe dožive „preobraženje“, vjerujući da su sigurne, no tek tada za njih započinje pravi pakao. U početku zajednice su uljuđene i obasipaju ih velikom pažnjom i ljubavlju, da bi ih na kraju uništili, tj. isprali im mozak. Uvjeravajući ih da zaborave svoje najbliže, na prijašnji način života, te da su oni njihova nova obitelj koja će ih „spasiti“ od svih zala?. Koliko podlo i jadno!
Izluđeni vjernik nije ni svjestan koje sve posljedice takav način pristupanja vjeri i religiji može ostaviti na njega, jednom riječju dovesti ga do patološke devijacije karaktera.
Neposluh vjernici „plaćaju“ ideološkim prijetnjama ili vječnim proklinjanjem. Iz svega proizlazi, da vjernik, tj. žrtva nema svog mozga ili nije sposoban misliti, a mozak mu nije programiran za mišljenje, već za vjeru. Strašno i za svaku osudu!!!
Crkva ne predstavlja samo idejnu instituciju, već se bavi i politikom, da bi ostvarila svoje nakane i zauzela vlast, što znači da manipulira na svim područjima.
Spoznavši emotivne slabosti izgubljenih vjernika, tj. tumarajućih zombija, crkvene institucije imaju apsolutnu moć nad njima, jer im je paralizirana i logika.
Ne budite sluge pokorne, programirane kao rob, jer će vam biti jadan život ako vam samo vjera život znači i ne možete bez nje! Čuvajte vašu duhovnost, emocije i podsvijest, jer vam inače ne gine totalni raspad vašeg sustava, tj. vaše osobnosti. Ne zaluđujte sa riječima tipa „to je Božja volja, Bog je trpio i nama je rekao da trpimo, svi smo mi grešni“... To su riječi koje razvodnjuju vaš um, otrov za vašu dušu, jednom riječju model programiranja mase „Kako ih pretvoriti u robove!“
Budite svoji, živite kako i koliko možete, ne bojte se, ne prihvaćajte kritike koje bi vam mogle naštetiti...
Pustite „vjeru“ neka je „osjete“ oni koji su uvjereni da bez nje nema života!!!