KAKO KATOLIČKA CRKVA TRETIRA ŽENE

Stoljećima je žena u crkvenim krugovima tretirana kao niže biće, a ništa bolji tretman nema ni danas. Žene u Katoličkoj crkvi niti slučajno ne mogu postati svećenice, iako se ravnopravnost spolova ističe kao jedno od osnovnih ljudskih prava, pa shodno tome jedan od najcjenjenijih povjesničara religije Karlheinz Deschner kaže: „Najranije podcjenjivanje žene u kršćanstvu potječe od Pavla koji se pritom nigdje ne može pozvati na Isusa. A onda je Pavao često taj na koga se pozivaju i čije neprijateljstvo prema ženama i od Isusovih učenika napravili propagatore djevičanstva i mržnje prema ženama.“
Štoviše, za Petra, prvog „pape“ i oca obitelji, kasnije se tvrdi da je pobjegao iz svakog mjesta koje je skrivalo ženu, a zatim mu se jednostavno stavlja u usta: „Žene nisu dostojne života.“
U Poslanici Efežanima se kaže: „Žene neka se pokoravaju svojim muževima kao Gospodinu, jer je muž glava žene kao što je Krist glava crkve. štoviše, kao što je crkva pokorna Kristu, tako neka budu i žene u svemu svojim muževima.“
Pozivajući se na Isusa, Crkva ni tu ne slijedi njegov put jer sam Isus isticao je ravnopravnost između žene i muškarca, no poziva se na Pavla koji svojim prikazom podčinjava žene. Povijest kršćanstva o statusu žena u crkvi, temelji se na Pavlovim predodžbama ugnjetavanja žena, te jednakost robova i žena prema njihovim vrijednostima.
Inspiriran Pavlovim riječima u I. Poslanici Korićanima sam papa Ivan Pavao II. kaže: „Žena mora šutke slušati i potpuno se podčiniti. Ne dopuštam ženi da poučava i da se uzdiže iznad muškaraca. Prvo je dakako bio stvoren Adam, a tek onda Eva.“ Što reći na sve to, kada i sam papa Ivan Pavao II. svojom izjavom ne prihvaća ženu kao osobu u cjelini. Žena je samo stvorena kao stroj za rađanje, a ne kao biće koje može biti istovjetno sa muškarcem. Prema njegovom tumačenju žena može biti samo majka ili supruga isključivo prema svojoj spolnosti, što proizlazi da je u crkvi itekako prisutan seksizam i diskriminacija žena. Isto takav odnos crkva ima i prema Isusovoj majci, Mariji. Da li je ona svetica ili grešnica ili crkvena službenica, koju crkva štuje kao „vazda Djevicu“, „Majka Božju“ i „kraljicu Neba“, pod lažnom krinkom uzvisujući u tom slučaju samu sebe.
Na spomen Marije, Isusove majke, prema biblijskoj priči, vrlo se malo spominje njezino ime, čak štoviše na vrlo surov i grub način.
Isusova majka Marija, bila je zaručena s Josipom, no prije nego mu se podala, ostala je trudna po Duhu Svetom. Josip, ne željevši je izvrgnuti ruglu i sramoti, kao „pravi muškarac“ odluči je napustiti, a prema biblijskom zakonu za Mariju to bi značilo osuditi je na smrt kamenovanjem. Toliko o hrabrosti i ugledu muškarca!
No, i sam Isus o „poštenju“ prema majci Mariji iskazao se na samoj svadbi, rekavši joj: „Ženo, što ja imam s tobom?“, a kada mu jave da ga majka s obitelji čeka i želi s njim razgovarati, on prezrivo odvraća „Tko je majka moja, tko li braća moja?“ i pruži ruku prema učenicima :“ Evo, reče, majke moje i braće moje!“ To su bile jedine riječi koje je Isus rekao svojoj majci, prije nego što je bio razapet na križu.
„Najvažnija“ uloga majke Marije, bila je što je rodila muško dijete Bogu, a začela po Duhu Svetom. Nameće mi se pitanje tko je komu otac ili tko kome sin? Jadna žena, što su napravili od nje, osim stroja za rađanje, grešnice, bludnice, maloumne i beskorisne osobe, koja je stvorena da šuti i pokorno obnaša dužnost majke i supruge! Iz svega je vidljivo koliko je crkvi bitna uloga žene, te koliko je gnjusan i pokvaren stav, općenito prema ženskom rodu, kada ni sam Isus, njezin sin nema obzira i poštenja prema njoj samoj. Crkvenom tradicijom ulogu majke Božje, Marija je dobila tek naknadno.

U posljednje vrijeme često razmišljam i dijelim svoja mišljenja vezana uz temu o crkvi, te o samom nastanku populacije sa znanstvenicom iz moje obitelji, koja me je inspirirala utemeljenim dokazom na moj upit o nastanku Adama i Eve. Ona kaže: „Glupo je tvrditi da je, pa makar to napravio i Bog, prvo stvoren muškarac pa onda žena iz jednostavnog razloga što je genetskim istraživanjem znanstveno dokazano da je žena ta koja je nositelj, a muškarac je samo sporedni proizvod. Naime, kod embrija tek nakon mjesec i pol dolazi do formiranja spola, jer je u trenutku začeća prisutan samo ženski kromosom x, što znači da je svako dijete u tom času žensko. Tek nakon otprilike 45 dana može doći do infiltracije kromosoma y, što onda dovodi do rađanja muškog djeteta“
Napredak znanosti za crkvu značilo je potonuće njihove apsolutističke vladavine. Biblija je imala vjerski i znanstveni autoritet, te samim tim nije bila spremna prihvatiti novu sliku o svijetu koja je bila čista suprotnost samoj Bibliji. Među najpoznatijim znanstvenicima onog vremena bio je Giordano Bruno, koji je u ime crkve bio spaljen 1600. godine, u Toulouseu 1619. godine spaljen je Lucillio Vanini, filozof Tomasso Campanella proveo je 27 godina u tamnici inkvizicije i Galileo Galilei koji je odnos crkve i znanosti „otrovao“ do današnjih dana, odriče se vlastitih „zabluda“ te nekoliko godina prije smrti provodi u kućnom pritvoru. Crkva nikada nije prihvaćala znanost, te je prema njihovim zakonima osudila na smrt tisuće velikih umova, samo zato što su se „suprotstavili“ njihovim stavovima.
Ako je toliko nepovjerenje u znanost tj. znanstvenike, postavljam jednostavno pitanje. Zašto se veliki crkveni umovi podvrgavaju liječenju i traže pomoć za ozdravljenje od medicinskih stručnjaka? Zar im nije dovoljna sama molitva? Znanstvenom potvrdom koju mi je iznijela moja obiteljska znanstvenica, postavlja se teorija o nastanku populacije muškoga roda, te sam joj na isto odgovorila, da bi ona iznošenjem dokazanog, u ranijoj prošlosti sigurno bila proglašena vješticom, te bi joj bilo suđeno putem zloglasne Inkvizicije, koja je provodila nezamisliva mučenja. Ali „utješno“ je što su sva ta nedjela upravo provođena od sadista uz blagoslov same Katoličke crkve, koja je u današnjem vremenu ipak donekle „napredovala“, tako da nema bojazni da će biti mučena ili ne daj Bože spaljena u ime Boga!
Navest ću neke izjave crkvenih učitelja, koji su kasnije proglašeni svecima:
Toma Akvinski: „Žena je promašaj prirode.“, Otac Augustin: „Žena je manje vrijedno biće koje nije bilo stvoreno od Boga na njegovu sliku. To odgovara prirodnom redu da žene služe muškarcima.“, Toma Akvinski: „Bitna vrijednost žene leži u njenoj sposobnosti rađanja i u njenoj koristi u domaćinstvu.“, „Sa svojim viškom vlage i svojom nižom temperaturom tjelesno i duhovno manje vrijedna, neka vrsta unakaženog, promašenog, neuspjelog muškarca. Potpuno ostvarenje ljudske vrste je samo muškarac.“, „Muški fetus postaje čovjekom nakon 40 dana, a ženski tek nakon 80 dana. Djevojčice nastaju od oštećenog sjemena ili vlažnih vjetrova.“, Ambrozije: „Žena mora pokriti glavu, jer nije Božja slika.“, papa Pio II.: „Kad vidiš ženu, misli da je to vrag. Ona je neka vrst pakla.“
Emancipacija žena u vrijeme Isusa bila je prihvaćena od strane samog Isusa, jer su upravo i one bile u službi Njegovoj i suprotstavljale su se uobičajenoj ulozi žena. „Isus je isticao žene na način koji je u židovskom društvu bio upravo skandalozan. On je prekršio zakon koji određuje da se preljubnicu kamenuje. Ženu je opustio da ide kući i k tome je još raskrinkao licemjerje muškaraca koji su je optužili. „Tko je od vas bez grijeha neka prvi baci kamen na nju.“ On je prihvatio dar ljubavi jedne poznate gradske bludnice, koja Mu je pomazala stopala…On je razgovarao sa ženama – čak i s takvima koje su stajale sasvim nisko u socijalnom hijerarhijskom poretku kao Samarijanka i Kamanejka. On je išao u kuću dviju žena, Marije i Marte, i time je ogriješio o sve dobre običaje.“
Niti jednom riječju Isusovih prenesenja nije dano za naslutiti da je bilo čime naštetio položaju žena te isključivanjem iz bilo koje crkvene službe, za razliku od Pavla koji je sa svojim „tradicijama“ totalno imao podcjenjivački odnos prema ženama na koje se pozivaju i sami crkveni poglavari i svećenici.
S obzirom na iznijete dokazane činjenice, vezane uz procjenu „vrijednosti“ žena, postavljam još jedno pitanje... Kako je uopće moguće da u današnje vrijeme crkvu obilazi veći postotak ženske populacije, klanjajući se pokorno, tražeći svoje mjesto pred oltarom, ne prihvaćajući činjenicu da je upravo ta ista crkva okaljana gomilom zločinima, između ostaloga i najbrutalnijim zločinima izvršenim upravo nad ženama, te kako sami predstavnici crkve omalovažavaju žene, ističući da je žena „polovica djeteta“, „bijesna životinja“, a najveću čast koju ima je to što su sve nas rodile žene?! Dakle, niti danas crkva ne priznaje ženi ljudsko dostojanstvo…