subota, 24. travnja 2010.

MARIJA MAGDALENA


„Ta ništa nije tajno što se neće očitovati; ništa skriveno što se neće saznati i na vidjelo doći." (Luka 8,17)

Tko je Marija Magdalena? Od koje loze? Da li je bila svetica ili grešnica? Treba li je spominjati i moliti se njoj ili je optužiti za najveće grijehe? Kome se zamjerila i kakvu uopće ima ulogu u Crkvi? Samim time što je žena, već je okarakterizirana kao grešnica. Da li je bila Isusova nasljednica, supruga, majka njegovog djeteta? Ili je i ona bila bezgrešna i nije mogla zatrudnjeti, jer nije bila „bliska“ s Isusom, već začela po Duhu Svetom? Sva ta i ina pitanja prolaze mi kroz moje misli i želim se uvjeriti te spoznati pravu istinu o ženi koja je očito imala vrlo važna ulogu u Isusovom životu, no Crkva je nije prihvaćala kao dobru i pobožnu ženu te joj je stoljećima blatila ime? Stav biskupa govori da je svaka grešna žena bludnica, vrlo zanimljivo, ali ništa čudno. Jer poznato je odavno kakvo mišljenje o ženama ima ta ista Crkva, koja je svojim stavom o Mariji Magdaleni sigurno nešto prikrivala. Da, zaboravila sam Crkva je bezgrešna i svi njihovi sljedbenici i vjernici, a mi obični i slobodnomisleći ljudi smo grješni samim svojim postojanjem, nebitno učinili nešto ili ništa...
Najvjerojatnije da je Marija Magdalena rođena u manjem obalnom gradiću Kafarnaumu, gdje je Isus započeo svoje prve javne propovjedi, a ne kako se uvriježeno misli, gradić Magdala.
Otac Marije Magdalene zvao se Sirus. Isto kao Sirus Jair koji je bio svećenički poglavar. U Bibliji Marija Magdalena se po prvi put spominje kao Jairova kći, koju je Isus podigao iz mrtvih: „Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: "Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će." Isus usta te s učenicima pođe za njim. I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. Mislila je: "Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se." A Isus se okrenu i vidjevši je reče: "Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila." I žena bi spašena od toga časa. I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa reče: "Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava." Oni mu se podsmjehivahu.
A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena. I razglasi se to po svem onom kraju.“
(Matej 9, 18-25). Kao rukom odneseno, ništa nije napravio, nije bilo potrebno, jer samim njegovim prisustvom sve rane se zaviđaše i žena uskrsnu iz mrtvih?
Eucharia, Marijina majka, imala je kraljevske krvi. Stoga proizlazi da je Marija Magdalena plemenitog podrijetla te da su joj roditelji iz kraljevske loze. U starijim rukopisima zapisano je da je Eucharia potomak kraljevske kuće izraelske. Ne radi se o Davidovoj lozi, već o hasmonejskoj dinastiji Makabejaca.
U trenutku odlučujućem za kršćanstvo, Marija Magdalena odigrala je vrlo važnu ulogu. Zanimljivo, otkuda svi oni „prekrasni“ detalji o njoj? Rimska Crkva dugo je bila u uvjerenju da Marija Magdalena „Grešnica“, nije ista osoba kao Marija koja je pomazala Isusa??? Jer sam Isus nikada ne bi dopustio da ga pomaže „Grešnica“. Da, istina, možda bi ga svojim dodirom zarazila ili prenijela svu svoju negativnu energiju na njega, ili bi i on postao grešan??? Nikad se ne zna, žena je stvorena od zmije i u njoj stanuju vragovi! Što dalje od nje! Koliko je ružno i nečovječno samo pomisliti , a kamoli izgovoriti tako nešto bez obzira što su stoljećima slično ili još gore mišljenje imali sami svećenici koji su kasnije proglašavani svecima. Nažalost i u današnje vrijeme ima takvih istomišljenika, koji su u biti toliko jadni, a nisu ni sami svjesni, ako ništa drugo da su ti isti „savršeni“ rođeni upravo od tih „sotona“, „vještica“, „grešnica“, „maloumnica“ ... Toliko o poštivanju ženskoga roda...
U Svetom pismu nigdje ne postoji zapis da je Marija Magdalena bila bludnica, no ipak se „pokajala“ što je bila prostitutka? Ali ostaje i dalje neriješeno pitanje: Zašto se Crkva odlučila Mariju Magdalenu proglasiti sveticom? Odgovor je uočljiv. Njezino sudjelovanje u Isusovu životu mučilo je biskupe. Činjenica je bila problematična zato što je Crkva kao ustanova temeljena na muškoj prevlasti i celibatu. To je ipak bilo samo zato jer je Magdalenin utjecaj bio vrlo značajan te je prijetio zadrtom kršćanstvu.
Da bi Mariju prikazali kao ženu koja se kaje zbog razvrata, kler ju je poistovjetio s jednim likom iz evanđelja koji s njom nema nikakve veze. Imali su potrebu objašnjivog „preobraženja“ Marije Grešnice u Mariju družbenicu Isusove majke. Oproštenjem od „sramotnog grijeha“ od strane Isusa, bio je jedini način kojim će se Marija Magdalena iskupiti.. Sasvim suprotno, postojala je „bezimena“ žena koju su poistovjetili sa Marijom Magdalenom, kojoj je Isus otpustio grijehe „razuzdanog ponašanja.“ Bila je to žena koja je („A Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?" To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti." Ivan 8, 1-11) „zatečena u preljubu“ i koju Isus ne osuđuje već joj naređuje: „Idi i od sada ne griješi više.“ Između te žene i Marije Magdalene ne postoji nikakva povezanost. Ali Crkva je morala dobro razraditi plan i uvjeriti svoje sljedbenike da se Marija Magdalena, tobože bludnica, pokajala.
U Evanđelju po Luki 7, 37-49: „Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica." A Isus, da mu odgovori, reče: "Šimune, imam ti nešto reći." A on će: "Učitelju, reci!" A on: "Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?" Šimun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio." Reče mu Isus: "Pravo si prosudio." I okrenut ženi reče Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi." A ženi reče: "Oprošteni su ti grijesi." Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprašta?", ta ista žena povezana je s Marijom Magdalenom. Isus joj je rekao: „Oprošteni su ti grijesi.“. Prema Evanđelju po Ivanu, osoba koja je prva pomazala Isusa i je Marija iz Betanije. Ipak, Crkva je priznala da je Marija Magdalena zapravo Marija iz Betanije pripisavši joj izmišljeno pokajanje. U Ivanovom evanđelju zapisano je da je Marija Magdalena zapravo Marija iz Betanije, a tu činjenicu biskupi su ustrajno poricali .
Pokušavajući Mariji Magdaleni pripisati razvratnost , u evanđeljima se samo jednom spominje njezin tobožnji grijeh. Evanđelje po Luki 8, 2: „Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.“ i Evanđelje po Marku 16. 9: „Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha.“ Ni preljub, ni prostitucija. O čemu je tu riječ? Tko je ili što je sedam zloduha?
Godine 951. papa Grgur I. održao je povijesnu propovijed u kojoj se osvrnuo i na Mariju Magdalenu. U tom je obraćanju potvrdio da su Marija Grešnica i Marija iz Betanije jedna te isti osoba, Evanđelje po Ivanu: 11, 2: „Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.“ Tim obraćenjem pojašnjeno nam je „sedam zloduha“ ili sedam glavnih grijeha, koje nazivaju i smrtnim grijesima. Iz svega toga je vidljivo koliko je žena „nevažno“ biće, koja jedino može nositi u sebi sva zla prošlosti i budućnosti. Jer žena je samo žena , ona nije čovjek! Grozno rečeno i za svaku osudu! „Sedam smrtnih grijeha“: kriva zbog oholosti, zavisti, neumjerenosti u jelu i piću, bludnosti, srditosti, škrtosti i lijenosti. Uistinu, čudim se kako je uspjela oprati se i pročistiti sve grijehe, ali ipak uspjela je, a ona je samo žena???
Koliko god se crkveni kler protivio, iz Evanđelja je vidljivo da je Marija stalno bila uz Isusa. Dva puta ga je pomazala uljem, te je bila bliska s njegovom majkom i sestrama. Marijina odanost prema Isusu daleko nadmašuje nepouzdanog Petra i ostalih nepostojanih apostola. Bila je žena i naravno, samo po sebi, nameće mi se zaključak zašto je Crkva vršila tolike napade na nju poslije njezine smrti. Za razliku od Marije Magdalene, Isusova je majka štovana iako je i ona žena. Iz svega toga vidljivo je da se u nasljedstvu Marije Magdalene krije nešto što je izazivalo stravu i užas biskupa.
Prostitucija na papinskom dvoru bila je dio naslijeđa kulture carskog Rima. Da bi opravdali svoje postupke, izradivši podli strateški plan, Crkveni kler Mariji Magdaleni pripisuje ulogu prostitutke. Marija Magdalena tim činom postaje žrtveno janje. Za opravdanje svojih djela, crkvenjaci su izmislili njezino pokajanje grijeha, a s druge strane su je bezrazložno blatili i prikazivali je jednom od najvećih grešnica. Koji apsurd!
Unatoč tome što biskupi nisu željeli priznati da je Marija Magdalena bila udata za Isusa a znali su, te da su imali spolni odnos koji je urodio plodom-dijete, mišljenja sam da im sama Marija Magdalena ne bi bila toliko važna osoba, tek neka „obična“ žena...
Marija Magdalena bila je jedna od prvih koja je svjedočila Isusovom uskrsnuću, no nebitno. Prema mojem viđenju taj čin trebao bi je visoko uzdići iznad ostalih biblijskih likova, ali njena uloga iako važna, svedena je na ne toliko bitnu priču o Grešnici ili svetici!!!

7 komentari:

Anonimno 25. travnja 2010. u 17:05  

Marija Magdalena je bila vrlo obrazovana žena, a to je crkvi smetalo, kao što joj i danas smeta svatko tko misli svojom glavom. Odlično napisano. Pozdrav od Tanje

Anonimno 26. travnja 2010. u 15:39  

M.M. kao i ostale žene po katoličkoj crkvi su ili potpuno bezvrijedne ili prostitutke. Strašno je da se crkva po tom pitanju ništa nije promijenila ni danas.
Marko

Anonimno 21. kolovoza 2010. u 18:41  

Crkva je znatno više prigrlila običaje i vrijednosti od rimskog carstva i njegovih careva a puno manje od asketskih biblijskih proroka i samog Isusa.

Anonimno 27. prosinca 2010. u 13:58  

Jakoooooooo je zanimljiva i poučna knjiga, tj.knjige,Ketlin Mekgovan-"Iščekivana"i "Knjiga ljubavi"-koja me oduševila,a vezana je za ovu temu ...Koga zanima neka je pročita,neće se pokajati već naprotiv....:)

Anonimno 16. siječnja 2011. u 18:10  

nažalost, KC smatra da žena il je prostitutka, časna sestra il vrijedna majka koja rinta po kući i podložna mužu. crkva je daleko od isusova nauka, otkad je institucija sve naopako

Anonimno 24. travnja 2011. u 18:37  

uvijek sam govorila da je u KC žena zakinuta i da bih rado bila svećenica, ali to tu ne postoji, a uloga časne mi baš ne odgovara (radi i ne pričaj, što mogu i u braku, ne hvala), ali je super knjiga ''Živi što jesi'' Anselma Grüna i Linde Jarosch a propos Marije Magdalene i većine žena koje su u Bibliji ostavile traga.

Anonimno 22. studenoga 2011. u 00:00  

ovo što si napisala nalazi se u knjizi "magdalenina baština". knjiga je jako dobro napisana jer je potkrijepljena podacima tadašnjih povjesničara i kroničara-josipa flavija itd...žalosno je da Crkva toliku energiju troši u suzbijanju ženine uloge u društvenom i duhovnom aspektu. svaka čast pojedinim svećenicima, no sve ovo ide samo na njihovu sramotu.

Objavi komentar

  © Blogger template 'Ultimatum' by Ourblogtemplates.com 2008

Back to TOP